Poznata je legenda vezana uz Čudotvorno raspelo Sv. Vida koje se nalazi u Katedrali, prema kojoj se Petar Lončarević kartao sa svoja dva druga ispred crkve Sv. Vida, gdje je bilo izloženo raspelo za javno štovanje. Igra mu nije polazila za rukom, pa je srdito dohvatio kamen i bacio ga u lijevi bok raspela. Na užas prisutnih, iz udarenog kipa, potekla je krv, a pod nogama bogohulnika otvorila se zemlja i progutala ga ostavivši mu svetogrdnu ruku da stravično izviruje. Tadašnji guverner Rijeke, barun Rauber, naredio je da se ruka javno spali na trgu, a za spomen na događaj dao je postaviti mjedenu ruku u podnožje raspela. Kamen što ga je bacio bogohulnik još dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom “Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227.” (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227. godine).
1296. god., kad se po legendi zbilo čudo, raspelo se nalazilo u predvorju stare crkve sv. Vida (koja je, bila na mjestu današnje podignute u XVII st.). Pred raspelom neki su se mladići kartali, a jedan je od njih, Petar Lončarić, u bijesu što je gubio dohvatio kamen i bacio ga u kip, pogodivši visinu rebara. Iz rane je potekla krv, a mladića je progutala zemlja, Ostala je nad tlom samo svetogrdna ruka. Gradski kapetan sakupio je krv u tri ampule, od kojih je jedna bila pohranjena u crkvi sv. Vida, druga u Puli (sijelu biskupije,), a treća u Rimu. Kamen je okovan u zlato i pričvršćen uz ranu na skulpturi. Po drugoj je verziji Lončarić suđen i javno mu je spaljena ruka.
“Čudotvorno raspelo koje se časti u riječkoj prvostolnici, Isusov je križ na kojega je bačen kamen. Taj križ i nas treba potaknuti da se pitamo čime ranjavamo Isusa. Svaka psovka i svako kršenje Božjih zapovijedi znači svojevrsno bacanje kamenja na raspetog Gospodina. Nema ljudskog života bez križa, čovjek sam izabire kojim putem će ga križ odvesti. Kao primjer UZMIMO lijevog i desnog razbojnika koji su bili razapeti uz Isusa na Kalvariji. Lijevi propada jer ne prihvaća križ i onoga koji se dao raspeti skupa s njim, dok desni čini suprotno i u vjeri moli Isusa za pomoć te umire s čvrstom vjerom da će ga Isus primiti u raj. U tom smislu trebali bismo se i mi svaki put pred Isusovim križem pitati o svom izboru, o tome na kojoj smo strani, tj. u kojem se od ove dvojice koji su s Isusom razapeti prepoznajemo.”
Ivan Devčić
Podjeli ovo:
Svjedočanstva & Vjera 