PETAK – SLUŽBA ČITANJA (02. NKG)

petak-sluzba-citanja-ii-tjedan-psaltiraPETAK – SLUŽBA ČITANJA (02. NKG)
II. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Dobar je Gospodin, blagoslivljajte ime njegovo.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem! Nastavi čitati

ČETVRTAK – SLUŽBA ČITANJA (02. NKG)

Isus i djeca (16)ČETVRTAK – SLUŽBA ČITANJA (02. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Pred lice Gospodnje stupimo s hvalama.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove. *
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Pred lice Gospodnje stupimo s hvalama.

HIMAN

(ako se slavi rano ujutro)

U noći tone zemlja sva
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
O strogi Suče srdaca.

Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Da tebe više ne vrijeđa.

Gle trom je duh nam opaki,
Al grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
I traži tebe, Spasa svog.

Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Veselje sveto nama daj!

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.

(ili po danu)

Razbudi naše ufanje,
Proštenja svakog Izvore,
Ti umij srca prljava,
Operi ruke kaljave.

Ko tuđi svijetom lutamo,
Ko prognanici stupamo,
Za domovinom vapijuć.
O Vodo naš i Pastiru!

O Istino, o Ljubavi,
O Vrelo svake radosti!
O blago oku sretnomu
Što tebe motri u nebu!

U poslu našem dnevnome
Ti srca k sebi uzdigni,
Da s tobom svi jednodušni
Za dobro spremni budemo.

Gospodstvo, slava,
Sa Ocem Sinu višnjem
I s njima Duhu Svetom
Nek bude sad i uvijek. Amen.

PSALMODIJA

Psalam 44 (43). Vapaj naroda Božjega

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).

I.

Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.

Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.

U svoj se luk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.

Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.

II.

Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.

A sad si nas odbacio i posramio nas *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje *
i rasuo nas među neznabošce.

U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.

Svagda mi je sramota moja pred očima *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.

Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.

III.

Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.

Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.

Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Ta on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.

Preni se! Što spavaš, Gospode? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!

Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje .

R. Gospodine, kome da idemo?
O. Ti imaš riječi života vječnoga.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige o Jošui
(5, 13 – 6, 21)

Pad Jerihona

U one dane kad se Jošua približio gradu Jerihonu, podiže oči i ugleda čovjeka kako pred njim stoji s isukanim mačem u ruci. Jošua mu pristupi i upita ga: »Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?« A on odgovori: »Ne, ja sam voda vojske Gospodnje, i upravo sam došao . . .« Tada Jošua pade ničice, pokloni mu se i reče: »Što zapovijedaš, Gospodaru, sluzi svome?« A voda vojske Gospodnje odgovori Jošui: »Skini obuću s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš.« I Jošua učini tako.
A Jerihon stajaše silno utvrđen i zatvoren pred sinovima Izraelovim.
Nitko nije izlazio niti je tko ulazio. Tada Gospodin reče Jošui: »Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima. Svi vi ratnici obiđite oko grada jedanput na dan. Tako činite šest dana. A sedam svećenika neka nose pred Kovčegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmoga dana obiđite sedam puta oko grada, a svećenici neka trube u trublje. Pa kad otežući zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, čim čuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srušit će se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se nade.« Jošua, sin Nunov, pozva k sebi svećenike i reče im: »Uzmite Kovčeg saveza, a sedam svećenika neka ponesu sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovčegom Gospodnjim.« A narodu reče: »Pođite i obiđite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovčegom Gospod-njim.«
I bi kako je Jošua zapovjedio narodu. Pode sedam svećenika noseći trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovčeg Gospodnji iđaše za njima. Ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovčegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao. A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreći: »Ne vičite i ne dajte glasa od sebe, i nijedna riječ neka se ne čuje iz vaših usta dok vam ne kažem: ‘Vičite!’ Tada neka odjekne bojna vika.« I naredi da Kovčeg Gospodnji obiđe jednom oko grada, pa se vrate u tabor i ondje prenoće.
Sutradan urani Jošua, i svećenici ponesu Kovčeg saveza. A sedam svećenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih podu pred Kovčegom Gospodnjim. Idući trubili su u trube, ratnici iđahu pred njima, a zalaznica pak za Kovčegom Gospodnjim, dok su trube odjekivale. Tako i drugog dana obiđu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su činili šest dana. A sedmoga dana zorom ustanu i obiđu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obišli oko grada sedam puta.
Za sedmoga obilaska snažno zatrube svećenici u rogove, a Jošua reče narodu: »Kličite bojne poklike, jer vam je Gospodin predao grad! Grad neka bude ‘herem’ Gospodinu — uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kući, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. A čuvajte se svega ukletog u gradu, da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesrećili ga. Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posude neka bude posvećeno Gospodinu i pohranjeno u riznicu.«
Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. I tada izvršiše kletvu ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.

OTPJEV (Usp. Iz 25, 1. 2, Heb 11, 30)

R. Gospodine, ti si Bog moj; uznosim te i tvoje ime slavim * jer grad si pretvorio u hrpu kamenja i dovijeka se više obnoviti neće.
O. Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnog ophoda. * Jer grad.

DRUGO ČITANJE: Iz Homilija o Knjizi Jošuinoj, Origena, prezbitera
(Hom. 6, 4: PG 12, 855-856)

O osvajanju Jerihona

Jerihon je opkoljen i treba ga osvojiti. No, kako osvojili Jerihon? Ne izvlači se mač, ne upravlja se »ovan«, nili se bacaju strijele, već su jedino upotrijebljene svećeničke trube i njima se ruše zidovi Jerihona.
U Pismima često nalazimo da se Jerihon navodi kao slika svijeta. Pa i u Evanđelju, kad se govori da je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i upao među razbojnike, bez sumnje se misli na onog Adama koji je iz raja protjeran u progonstvo ovoga svijeta. I slijepci što bijahu u Jerihonu, kojima je Isus došao da im daruje vid, bili su slika onih koje je u svijetu tištila sljepoća neznanja i kojima je došao Sin Božji. Taj dakle Jerihon, to jest svijet, imao je ovdje pasti. Već tada je naime u svetim spisima naviještena propast svijeta.
Kako će on dakle biti dokrajčen? Kojim oruđem? Glasovima truba, kaže. Kojih truba? Neka ti Pavao oda tu skrovitu tajnu. Poslušaj samo što kaže: Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Tada će dakle naš Gospodin Isus trubama pobijediti Jerihon i oboriti ga, tako da će se iz njega spasiti samo bludnica i sav njezin dom. Doći će, kaže, naš Gospodin Isus, a doći će uz glas truba.
Spasit će pak samo onu koja je primila njegove uhode — koja je njegove apostole smjestila u gornjim odajama, primivši ih u vjeri i poslušnosti: ovu će bludnicu pripojiti i pridružiti domu Izraelovu. Sad joj više nećemo ponavljati niti joj predbacivati staru krivnju. Nekoć bijaše bludnica, a sad je pridružena jednomu, čistom mužu, Kristu, kao čista djevica. Počuj što Apostol o njoj kaže: Sve učinih da vas zaručim s jednim zaručnikom: da vas privedem Kristu kao čistu djevicu. Njezin je bio i on sam koji je govorio: I mi smo nekoć bili nerazumni, buntovnici, lutalice, robovi mnogovrsnih požuda i sjetilnih užitaka.
Želiš li još opširnije doznati kako bludnica više nije bludnica? Onda poslušaj Pavla koji govori: I vi ste neki takvi bili. Ali se opraste i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga. A da može umaknuti da ne propadne zajedno s Jerihonom, od uhoda je kao najvredniji znak spasenja primila crvenu vrpcu. Po Kristovoj naime krvi spašava se sva ova Crkva, u istom našem Gospodinu Isusu Kristu, kome je slava i vlast u vijeke vjekova. Amen.

OTPJEV (Iz 49, 22. 26; Iv 8, 28)

R. Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. * I znat će svako tijelo da sam ja Gospodin Bog, spasitelj tvoj, i da je tvoj otkupitelj Silni Jakovljev.
O. Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja Jesam. * I znat će.

MOLITVA

Bože, sve što je dobro od tebe dolazi. Udijeli nam dar svoga Duha, da mislimo što je pravo i to u djelo provedemo. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

SRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (02. NKG)

srijeda-sluzba-citanja-ii-tjedan-psaltiraSRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (02. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Kliči Bogu, sva zemljo, služite Gospodinu veselo.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem! Nastavi čitati

SV. ANTUN OPAT – SLUŽBA ČITANJA

Antun opat 2SV. ANTUN OPAT – SLUŽBA ČITANJA

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Ant. Dođite, poklonimo se Bogu koji je divan u svetima svojim.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva. Nastavi čitati

PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA (02. NKG)

svjed17PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA (02. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Kličimo Gospodinu i pjesmama mu pjevajmo.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte! Nastavi čitati

NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (2. NKG)

svjedocanstva
POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Narode Gospodnji i ovce paše njegove, dođite, poklonimo se njemu.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Narode Gospodnji i ovce paše njegove, dođite, poklonimo se njemu.

HIMAN

(Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom, moli se ovaj Himan. Ako ne, onda donji.)

U prvi dan u koji svijet
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Nadvlada smrt i spasi nas.

Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Za rajske dvore pripravi.

Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Nadari blagim darima.

Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.

Ili, po danu:

Zdravo, dane, dana slavo,
Sretni dane uskrsnuća,
Uskrsli, gle, tebe kruni
Svojom slavom, dane prvi!

Svjetlost jarka slijepim sinu,
Porobljen je pako kleti,
Smrt je kobna pobijeđena,
Nebo, zemlja pomireni.

Kletva grijeha iskonskoga
Pritisla je zemlju cijelu,
Ali milost pritekla je
Palom rodu Adamovu.

Sila Božja, Božja mudrost
Srdžbu smiri samilošću:
Ljubav Božja prevelika
Sina svoga na svijet posla.

Paklu lance silne slomi,
Obnovi sve čovječanstvo:
Ovcu svoju Pastir Dobri
U tor nosi na ramenu.

Nastaje mir po sve svijetu,
Savezi se svuda šire,
Pobjedniku Kristu pjeva:
Hvala Bogu! Aleluja!

Smrt je danas pobijeđena:
Pobjedna nek pjesma ori:
Slava Bogu na visini,
Mir na zemlji neka vlada. Amen.

PSALMODIJA

Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju

Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5,17)

I.

Ant. 1. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvo i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!

Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;

na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.

Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.

Ant. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvo i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.

II.

Ant. 2. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.

Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da uljem lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.

Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu *
a pećine jazavcu sklonište.

Ti si stvorio mjesec da označuje vremena *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.

Ant. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.

III.

Ant. 3. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru; †
ako dah im oduzmeš, ugibaju *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek` se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati u Gospodinu.

Nekzločinci sa zemlje nestanu †
i bezbožnika nek
više ne bude! *
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

Ant. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.

R. Blago vašim očima što vide.
O. I ušima što slušaju.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Početak Knjige Ponovljenog zakona
(1, 1. 6-18)

Posljednji Mojsijevi govori u Moabu

Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana – u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, Labana, Hazerota: “ Gospodin, Bog naš, reče nam na Horebu: Dosta ste boravili na ovome brdu. Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Gospodin zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.
Tada sam vam rekao: Ne mogu vas voditi sam. Gospodin, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu. Neka vas Gospodin, Bog vaših otaca, umnoži još tisuću puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obećao! Ali kako bih ja sam mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove? Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare. Vi ste mi odgovorili: Dobro je što predlažeš. Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike. U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: Saslušajte svoju braću; sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridošlice. U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud je Božji! Ako vam koji slučaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim. Tako sam vam onda naložio sve što vam je činiti.

OTPJEV (Pnz 10,17; 1,17)

R. Gospodin, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Bog velik, jak i strašan, * koji nije pristran i ne da se podmititi.
O. U suđenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga, ta sud je Božji. * Koji nije.

DRUGO ČITANJE: Iz Poslanice Efežanima svetog Ignacija, biskupa i mučenika
(Br. 2, 2- 5, 2: Funk 1, 175-177)

U slozi jedinstva

Dolikuje da na sve načine slavite Isusa Krista koji vas je proslavio, da se potpuno posvetite, savršeni u jednoj poslušnosti, podložni biskupu i svećenstvu. Ne naređujem vam kao da sam netko. Premda su me i okovali zbog Imena Krista Isusa, ipak nisam savršen u njemu. Tek sada sam postao učenik i pišem vama svojim suučenicima. Trebalo bi da me vi krijepite svojom vjerom, opomenom, strpljivošću i dobrodušnošću. Ali kad mi ljubav ne da da šutim, obraćam vam se da budete jednodušni u skladu s Božjom voljom. Isus Krist, naš nerazdruživi život, izraz je Očeve volje. Tako su i biskupi po cijelom svijetu izraz volje Krista Isusa. Stoga treba da se slažete s biskupom kao što i činite. Vaše se časno svećeništvo, dostojno Boga, uskladilo s biskupom kao žice s citarom. Stoga je vaš sklad i složna ljubav pjesma Isusu Kristu. A i svi vi pojedinci budite kao zbor, pa u skladnoj slozi prihvatite napjev Božji te u jednom zboru pjevajte Ocu jednim glasom zajedno s glasom Krista Isusa. Tako će vas čuti i po vašim dobrim djelima razabrati da ste udovi njegova Sina. Doista je korisno da budete u neokaljanom jedinstvu, pa ćete uvijek biti združeni s Bogom. Ja sam se u kratko vrijeme sprijateljio s vašim biskupom, a to prijateljstvo nije ljudsko, nego duhovno. Stoga smatram da ste vi još sretniji kad ste s njim združeni kao Crkva s Isusom Kristom i kao Isus Krist s Ocem, da bude sve u skladnom jedinstvu. Neka se nitko ne zavarava. Tko nije u zajednici oltara, nema dioništva u Božjem kruhu. Ako molitva pojedinca ima toliku snagu, koliko će veću snagu imati združena molitva biskupa i cijele crkvene zajednice?

OTPJEV (Usp. Ef 4, 1. 3-4)

R. Zaklinjem vas u Gospodinu da živite dostojno poziva kojim ste pozvani. * Trudite se sačuvati jedinstvo Duha.
O. Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva. * Trudite se.

HIMAN − TEBE BOGA HVALIMO

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi Anđeli, * tebi sva Nebesa i Vlasti,
Tebi Kerubi i Serafi * kliču bez prestanka:
Svet, Svet, Svet, * Gospodin Bog Sabaot!
Puna su Nebesa i zemlja * veličanstva Slave Tvoje.

Tebe hvali * slavni Apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa.
Tebe mučenička * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernoga Veličanstva,
Časnog Tvojeg istinitog * i jedinog Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima Kraljevstvo Nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u Slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, *
Koje si otkupio dragocjenom Krvlju.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među Svete tvoje.

(Slijedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk Svoj, Gospodine *
i blagoslovi baštinu Svoju!
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke!
Iz dana u dan * blagoslivljamo Tebe
I hvalimo Ime Tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha!
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama!
Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine, nad nama *
kako se ufamo u Tebe!
U Tebe se, Gospodine ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (01. NKG)

b-wheatfield-01POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Ant. Gospodnja je zemlja i sve na njoj; dođite, poklonimo se njemu.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama − *
on je Kralj slave!«

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Ant. Gospodnja je zemlja i sve na njoj; dođite, poklonimo se njemu.

HIMAN

O Oče skrajne blagosti,
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
U osobama trima Bog:

Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrna srce čisti nam
Da više tebe uživa.

Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
A tijelo budno ostane.

Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Dobara doma blaženog.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili, po danu:

Početniče vječnog spasa,
Budi uz nas, svoje vjerne:
Bogato nam danas daji
Sedam dara Duha svog.

Bolest tijela od nas tjeraj
Sablazan odasvud spriječi,
Iščupaj i korijen grijeha,
Boli srca ti ublaži.

Duše naše ti razvedri,
Ti dovršuj svako dobro,
Molbene nam počuj glase,
Vječnom žiću ti nas vodi.

Evo, sve nam vrijeme teče
S nizom ovih sedam dana:
Posljednji će osmi biti
Sudnji dan Otkupiteljev.

Tada, Spase, molimo te
Lik svoj blagi nam pokaži,
Lijeve strane oslobodi,
Zdesna sebi sve nas smjesti.

Kada, dobar, podaš svima
Molitvama uslišanje:
Daj nam slavit sveto Trojstvo
U sve vijeke vijeka. Amen.

PSALMODIJA

Ps 131 (130). Djetinji pokoj u Bogu

Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).

Ant. 1. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu Božjem.

Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.

Ant. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu Božjem.

Ps 132 (131). Božje obećanje domu Davidovu

Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

I.

Ant. 2. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao snazi Jakovljevoj:

»Neću ući u šator doma svog, *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustiti snu na oči, *
nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«

Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!

»Ustaj, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lice pomazanika svoga!«

Ant. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

II.

Ant. 3. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali *
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.

Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«

Ant. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

R. Dođite, gledajte djela Gospodnja.
O. Divote koje na zemlji učini.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige proroka Jeremije
(7, 1-20)

Proročanstvo o ispraznom pouzdanju u Hram

Ovo je riječ što dođe Jeremiji od Gospodina: »Stani pred vrata Doma Gospodnjega, objavi ondje ovu riječ. Reci: Čujte riječ Gospodnju, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodinu.
Ovako govori Gospodin nad Vojskama, Bog Izraelov: Popravite svoje putove i djela svoja, pa ću boraviti s vama na ovome mjestu. Ne uzdajte se u lažne riječi: ‘Svetište Gospodnje! Svetište Gospodnje! Svetište Gospodnje!’ Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja, i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trčali za tuđim bogo-vima na svoju nesreću — boravit ću s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek. Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne riječi! Zar da kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trčite za tuđim bogovima kojih ne poznajete, a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: ‘Spašeni smo!’ i da nakon toga opet činite nedjela i opačine? Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička? Ali ja dobro vidim — riječ je Gospodnja.
Pođite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoć nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega učinih zbog opačina naroda svoga izraelskoga. Kako činite sva ona ista nedjela — riječ je Gospodnja — i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate: od ovoga Doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim, učinit ću isto što sam učinio i od Šila. Odbacit ću vas od lica svojega kao što odbacih svu braću vašu, sve potomstvo Efrajimovo.
A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me, jer te neću uslišiti. Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače ‘kraljici neba’ i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde. Zar mene tim pogrđuju — riječ je Gospodnja — a ne sebe na svoju sramotu? I stoga ovako govori Gospodin Bog: Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit ću na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveće i na plodove zemlje, rasplamtjet će se i neće se ugasiti.«

OTPJEV (Jr 7, 11: Iz 56, 7; Iv 2, 16)

R. Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička? * Moj će se Dom zvati Dom molitve za sve narode.
O. Ne pravite od kuće Oca mojega kuću trgovačku. * Moj će se.

DRUGO ČITANJE: Iz Homilija o Matejevu Evanđelju, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
(Hom. 50, 3-4: PG 58, 508-509)

Pazi da ne prezreš bijednoga brata dok resiš hram

Želiš li častiti Kristovo tijelo? Ne preziri ga gola: niti ga ovdje časti svilenim odijelima, niti ga vani ne zanemari kad je udaren studeni i golotinjom. Onaj koji je rekao: Ovo je tijelo moje, i riječju je stvar potvrdio, rekao je i: Vidjeli ste me gladna i niste me nahranili i: Što niste učinili jednome od ovih najmanjih, meni niste učinili. Za ovo sigurno ne treba odijela, nego čista duša, a za ono treba puno mara i brige.
Učimo se razmišljati i slaviti Krista kako to on želi. Njemu je, naime, najugodnija ona čast koju sam želi, a ne ona za koju mi mislimo. Tako je Petar mislio da će ga počastiti ako mu ne da da mu opere noge. No to što je htio nije bila čast nego sasvim suprotno. Tako mu i ti iskaži čast kako je zakonom zapovjedio i svoja dobra dijeli siromasima. Bogu ne trebaju zlatne posude nego zlatne duše.
To kažem, ne da bih zabranio da se takvi darovi daju, nego tražim da se s tim i prije tih darova daje milostinja. To doista on rado prima, ali mnogo više milostinju. To koristi samo onome koji daje, a ona i onome koji prima. Čini se da je tu prigoda da se čovjek pokaže, a ovdje je samo milostinja i blagost. Koja korist ako je Kristov stol prepun zlatnih čaša, a on sam umire od gladi? Najprije gladnoga nahrani, a tek onda od suviška ukrasi njegov stol. Činiš zlatnu čašu, a čašu vode ne daš? Zašto treba pripravljati zlatom vezene pokrivače za stol, ako njemu ne damo niti potrebno odijelo? Koja korist od toga? Reci mi: Ako koga vidiš bez nužne hrane i ostaviš ga tako, pa samo ukrasiš stol zlatom, zar će ti zahvaliti, ili se naprotiv rasrditi? A ako ga vidiš obučena u podrte haljine i ukočena od studeni a ne daš mu odijelo nego mu podigneš zlatne stupove govoreći da to činiš u njegovu čast, zar se neće osjetiti ismijanim i uvrijeđenim najvećom grdnjom.
Tako i o Kristu razmišljaj dok kao lutalica i putnik ide naokolo bez krova, a ti ga ne primaš kao gosta, nego ukrašavaš pod i zidove i glavice stupova, te srebrene lance vješaš na svijećnjake, a njega u zatvoru vezana nećeš ni da pogledaš. To kažem ne zabranjujući da se tako radi, nego da se o svemu skupa vodi briga. Dapače smatram da prije treba učiniti ovo, pa onda ono. Tko ovo nije učinio, nije nikada bio optužen, a koji su ono zanemarili, određeni su za pakao i neugasivi oganj da podnose muke s đavlima. Dok uresuješ zgradu, ne preziri bijednoga brata. On je dragocjeniji hram od bilo koje zidane zgrade.

OTPJEV (Mt 25, 35. 40; Izr 19, 17)

R. Ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah i primiste me. * Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.
O. Gospodinu pozajmljuje onaj tko je siromahu milostiv. * Zaista.

MOLITVA

Bože, ti ujedinjuješ srca vjernih da isto hoće i za istim teže. Daj narodu svome da ljubi što ti zapovijedaš i želi što ti obećavaš te u nestalnosti zemaljskog života onamo smjera naše srce gdje su prave radosti. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

KRŠTENJE GOSPODINOVO – SLUŽBA ČITANJA

KRŠTENJE GOSPODINOVO – SLUŽBA ČITANJA

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Krist nam se očitovao: dođite, poklonimo se!

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem! Nastavi čitati

SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (07.01.)

subota-sluzba-citanja-ii-tjedan-psaltiraSUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (07.01.)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Krist nam se očitovao: dođite, poklonimo se!

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama! Nastavi čitati

BOGOJAVLJANJE – SLUŽBA ČITANJA

BOGOJAVLJANJE – SLUŽBA ČITANJA

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Krist nam se očitovao: dođite, poklonimo se!

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama! Nastavi čitati