SV. LOVRO – BIBLIJSKA MISAO DANA

SV. LOVRO, đakon i mučenik
Blagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Iv 12,24-26
Danas je svetkovina svetoga Lovre, Lovrijenca, mučenika Katoličke Crkve, jednoga od najpoznatijih mučenika u Rimu uopće. Mučen je godine 258. za cara Valerijana na krajnje okrutan način tako što je pečen na roštilju. Tri dana prije njega mučeničku je smrt podnio papa Siksto s još četvoricom đakona, o čemu piše kartaški biskup sv. Ciprijan u jednoj svojoj poslanici. Taj Ciprijan hvali rimsku Crkvu i njezine mučenike, a za kojih četrdeset dana, 16. rujna te iste godine, podnijet će i on mučeništvo u Kartagi.
Bijaše to jedan od najkrvavijih progona rane Crkve za Valerijana. God. 257. car je Valerijan izdao edikt – ukaz pod prijetnom smrtne kazne za sve koji se zateknu na kršćanskim bogoslužjima. Zabranio je okupljanja kršćana u katakombama. Edikt je postrožio time što je iduće godine izdao novi ukaz prema kojemu svi nositelji crkvenih službi – papa, biskupi, svećenici i đakoni trebaju nakon uhićenja i dokaznog postupka biti smjesta ubijeni. Papa je Siksto bio zatečen za bogoslužja u Kalistovim katakombama – prema Ciprijanovu izvješću – i bio smjesta smaknut. Za tri dana smaknuta su još dvojica đakona, među njima današnji svečar, sveti Lovre. Nastavi čitati

Oglasi

BITI POZVAN – A NE UNIĆI NA SVADBU

BITI POZVAN – A NE UNIĆI NA SVADBU
Mt 25,1-13
Usporedba o deset djevica, pet mudrih i pet ludih. U cijeloj zgodi nisu bitne djevojke koje su pošle na svadbu, nego je bitan lik zaručnika – zapravo Sina Čovječjega te je naglasak spremnosti poći mu ususret, slijediti ga, ne polovično, nego cijelim bićem. U usporedbi i mudre i lude su pozaspale, dakle sve one nisu bile dovoljno budne. Zaručnik – gospodar dolazi za sve iznenada, u noći, neočekivano. Jedne stoje s praznim svjetiljkama, druge pak imaju zalihe, njihove svjetiljke imaju dovoljno zaliha ulja. O čemu je zapravo riječ kad se govori ovdje o razboritosti uzeti sa sobom i ulje? O tome se Isus ne izjašnjava. Mi ne znamo što ulje ovdje označava, na što Isus s uljem smjera.
Usporedba ulijeva strah i jezu. Ostati ispred zatvorenih vrata, ne moći unići, a biti pozvan na svadbu. Je li to spojivo s Isusom koji govori o dobrome Ocu koji sve ljubi, pred kojim ne treba imati straha? Kojemu trebamo i moramo pristupiti čistim, djetinjim povjerenjem? Pa ipak su ovo teške Isusove riječi. Odnose se vjerojatno na ljude koji se nikada nisu odlučili živjeti punim životom, koji su u strahu od svega, koji su se zakopali u svoje rovove.
S jedne strane nam je neshvatljivo kako Isus govori u Govoru na gori da se ne moramo brinuti za sutrašnji dan, kako se trebamo prepustiti Providnosti, kako se Otac nebeski brine i za vrapce i poljske ljiljane, a ovdje čak zapovijeda da se mora biti spreman, unaprijed se dobro osigurati, opskrbiti, pripremiti sve dobro. On koji govori o nesebičnom darivanju ističe ovdje sebičnost ovih mudrih djevica koje guraju druge u zaborav, koje ostaju pred vratima, pred kojima su se zalupila vrata. I nikad im se ne će otvoriti. U životu postoji jedno grozno i strašno: prekasno. U prispodobi se i zaručnik ponaša neodgovorno. On kasni i na njemu je krivnja što se dolazak otegnuo dugo iza pola noći. Namjesto da prizna svoju krivnju, on one djevojke ostavlja pred vratima, u noći i mraku. Rekli bismo krajnja sebičnost i neodgovornost. Nastavi čitati

18. NKG – SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

XVIII.  TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
18 NKG – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!

Čudom kojim je nahranio mnoštvo ljudi sa pet kruhova i dvije ribe, smirivanjem oluje na moru, spašavanjem Petra koji tone zbog svoje malovjernosti i pomalo čudnim i hladnim osjećajem kojim pristupa ženi čija je kći opsjednuta, Isus nas želi suočiti s našom (ne)vjerom, malodušnošću i strahovima. Želi u nama probuditi iskrenu, istinsku i hrabru vjeru – iz srca i duše. A to je vjera bez strahova i dvoumljenja, sumnjičavosti i izdaja.

Kako vjeruješ i živiš, tako će ti biti

U evanđelju mu dolazi žena Kanaanka s rijetko viđenom vjerom i pouzdanjem u Boga. Rijetkost među Židovima Isusovog vremena. Zapravo, rijetkost među ljudima općenito. Dolazi sa čvrstom vjerom i sigurnošću do Isusa – smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Ispovijest osobne vjere u svoga Spasitelja, Mesiju. Ne traži pomoć od ljudi, njegovih učenika, nego izravno i uporno dolazi do Isusa. Svjesna je problema kojeg mu donosi – opsjednuta kćer. Zna da joj jedino on može pomoći. Niti jedan čovjek nema pomoć i rješenje za njezinu muku. Učenici su doduše molili Učitelja da joj pomogne, ali samo zato da im ne dosađuje. Isus je oštar te izjavljuje kako je došao samo izgubljenim ovcama doma Izraelova. Čudan je njegov isključujući stav – zar je on samo Bog Izraelov, Bog izabranog naroda? Nije li nakon uskrsnuća poslao učenike svim narodima da navještaju riječ Božju, kraljevstvo Božje i krste ih u ime Trojedinog Boga?

No, žena nije pala u očaj i malodušje. Njezina vjera je i dalje čvrsta i stabilna. Isusova oštrina nije ju pokolebala – ona zna kome je povjerovala! Sve može u onome koji ju jača. Isus ženu jača upravo svojom oštrinom. Dopušta ovakvu oštrinu da nam pokaže kako bismo trebali jačati svoju vjeru. Put sazrijevanja osobne vjere nije lagan, ali kada sazrije postiže plodove milosti Božje. Moliti i tražiti s vjerom Božju prisutnost i njegovu volju ne može biti bez plodova. Koliko puta nas Isus poziva i hrabri: ne bojte se, dođite, tražite, molite i dat će vam se – ako imate vjere. Božja nas uslišanja često iznenade – drugačije nego što smo zamišljali. No, njegov put je najbolji put za čovjeka. Čovjeku je sve moguće ako je otvoren vjeri i pouzdanjem u Boga i njegovu volju, a suprotno – ako je usmjeren na vlastite ljudske snage onda postane nemoćan. Kako vjeruješ i živiš, tako će ti biti. Nastavi čitati

17. NKG – PETAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

XVII.  TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
17. NKG – Svagdan 

BIBLIJSKA MISAO DANA

ISUSOVA NEPRIHVAĆENOST U ZAVIČAJU

Mt 13, 54-58

Po završetku svoga govora o usporedbama Isus dolazi u svoj zavičaj, mjesto gdje je odrastao. U svojim je slikama, prispodobama pozivao ljude na odluku biti-ili-ne-biti, govorio je o veličini sreće, pronađe li čovjek životno blago, o nesreći i malodušju ako se čovjek ne odluči. Dolazi u svoj zavičaj, u Nazaret, i tu doživljava teški poraz zbog uskoće i uskogrudnosti svojih sumještana među kojima je odrastao.

Dok ga drugi već prepoznaju kao proroka, kao Mesiju koji čini djela i naučava kao onaj koji ima vlast i moć, dotle imamo i suprotni tabor onih koji ga sve jasnije odbacuju, ne vjeruju mu. Od svih skupina u Novome zavjetu koje odbacuju Isusa i njegovo mesijansko poslanje ovaj je prizor u Nazaretu od svih najneobičniji, najčudnovatiji. Čuju oni i spoznaju kolika je mudrost u njemu, slušaju o čudesima koja čini. I pomislili bismo da će ga otvorena srca i duha prihvatiti, objeručke. Upijati će njegovu riječ, žudno, oči će im se cakliti od sreće da je nešto takvo odraslo među njima, željet će ga se dotaknuti, ispružat će prema njemu ruke, liječit će ih i spasavati. Ali od svega toga ništa. Nastavi čitati

17. NKG – NEDJELJA – PROPOVIJEDI (B)

XVII. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA 
17, NKG (B) – SEDAMNAESTA NEDJ
ELJA KROZ GODINU

PROPOVIJEDI

TKO ĆE NAHRANITI SILAN SVIJET?

Iv 6,1-15
Život svih velikana duha, znanosti, tehnike i umjetnosti sastoji se u intimnoj želji da svoje djelo, svoj životni opus pretoče u jednu misao, jednu ideju, konkretnu sliku, u jednu cjelovitu životnu sintezu, u nešto što bi bilo kruna njihova života i stvaranja. Stoga i danas imamo pokušaje i potragu za teorijom koja bi protumačila pojavnost svijeta, sve fenomene, potragu za svjetskom formulom, koja bi u sebi sažimala sve. To ćemo pronaći i u Isusovu životu. Nastupio je riječu o kraljevstvu Božjem, o radosnom navještaju svima. Situacija u kojoj je naviještao ne bijaše nimalo ružičasta. Sve je slutilo brzome kraju i zato je on sebe i svoju osobu sažimao u kratke izričaje koje ćemo pronaći napose u Ivanovu Evanđelju, gdje on u prvom licu i prvom padežu izgovara svoje “Ja jesam” – počev od razgovora sa Samarijankom do onoga očitovanja u Getsemaniju pred raspojasanom i naoružanom svjetinom, kad izgovara “Ja jesam” – a oni svi popadaju na zemlju. Nastavi čitati

16. NKG – PETAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

XVI. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
16. NKG  – Svagdan
BIBLIJSKA MISAO DANA

UDIJELI MI, GOSPODINE, SRCE PRIJAMLJIVO

Mt 13, 18-23

Prema Isusovu shvaćanju nije dovoljno samo slušati Božju riječ. Treba je i vršiti. Tko samo sluša, a ne vrši je, ubija riječ. Nema života, nema ploda. A tko je sluša i razumije, tko je vrši, donosi plod. Čuli smo jučer što znači okorjelost srca i bića. Shvaćanje i prihvaćanje nije samo stvar razuma i glave, nego prvenstveno srca. Riječ se sije u srce. U srcu se rađa spremnost i sposobnost da se čovjek obrati i prihvati Božju ponudu. U tome počiva naša ljudska odluka i odgovornost.

Posebitost Isusova navještaja jest u tome što on naviješta spas ovdje i danas. U Isusovim ustima poruka o kraljevstvu Božjem nema u sebi prizvuka tješenja nekom dalekom budućnošću ili apokaliptičkim događajima, pogotovo ne tješenja onostranošću, nebom. Ne, nego se sve odvija ovdje i danas, on sam stupa u arenu između Neba i Pakla, on se sam suočava sa sotonskim silama, naviještajući spasenje i zdravlje, donoseći radosnu poruku siromasima, gladnima, uplakanima, onima kojima je upravio svoja blaženstva. U odluci i stajalištu ovdje i sada padaju zastori našega života. Nastavi čitati

17. NKG – UTORAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

Mt 13,36-43

XVII. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
17. NKG  – SV. IGNACIJE LOJOLSKI, Spomendan

BIBLIJSKA MISAO DANA

NIKAKVO PREURANJENO RAZDVAJANJE DOBRIH I ZLIH
Mt 13, 36-43
Prethodno je Isus govorio o pšenici i kukolju, zapravo o otrovnome ljulju, koji je posijao njegov neprijatelj među njegovo sjeme, krišom, noću. Domaćin ne dopušta da se čupa ljulj prije žetve jer je u opasnosti i zdravo žito. Sve treba rasti zajedno, do konačnoga obračuna. Isusov je govor jasan: U Crkvi, na njegovoj njivi ima dobrih i zlih, svetaca i grješnika, pobožnika i bezbožnika. Ne dopušta nikakav revnosni fanatizam koji bi htio trijebiti korov. Nastavi čitati

SV. JAKOV – BIBLIJSKA MISAO DANA

SV. JAKOV APOSTOL – Blagdan
BIBLIJSKA MISAO DANA

Mt 20,20-28

Slušajući ovo Jakovljevo i Ivanovo “možemo” i nehotice nam pada na um ono što je stalno ponavljao i stalno ponavlja Barack Obama: “Yes, we can!” On je postao nešto kao nada Zapada i mladoga naraštaja okružuje ga aura nade koju ljudi polažu u njega. Nova nada za svjetsku politiku, za nekakvo bolje društvo i to snagom samo jednoga jedinoga pojedinca. Nismo naviknuli na takvu egofaniju, egomaniju, naglašavajući stalno: Ameriko, ovo je tvoje vrijeme; Narodi svijeta, ovo je vaše vrijeme! Imamo pred sobom izraziti kult pojedinca. Pojedinac može, pojedinac, pojedina osoba može ostvariti.

“Dok su bili na putu prema Jeruzalemu, Isus je išao ispred njih…” Najavljuje što ga čeka… Dvanaestorica uopće ne shvaćaju, nemaju pojma o čemu to im govori. Dotle je tri puta najavio svoju smrt, nasilnu smrt u Jeruzalemu. Očekuju da će ondje doći kraljevstvo Božje te da će zapasti njih izvrsna mjesta pri raspodjeli fotelja. Sve je napeto, sve je neizvjesno.

Pristupa majka dvojice Zebedejevih sinova, Zebedejevića. U Marka nastupaju njih dvojica osobno, nema majke. Impulzivni, nestrpljivi kakvi su već bili, traže za sebe prva mjesta. Prethodno su u Samariji htjeli da oganj s neba spali samarijansko selo i zato ih je Isus prozvao Boanerges– Sinovi groma!

Žele već sada predujam – isplatu unaprijed, avans: Žele biti zdesna i slijeva! Zar upravo zdesna i slijeva, ni manje ni više! Zdesna i slijeva: Pa znamo tko je bio Isusu na križu zdesna i slijeva! Prelistajmo samo pet poglavlja naprijed, i pronaći ćemo tko bijaše Isusu zdesna i slijeva!

Bolni ispravak njihova mišljenja, njihovih želja. Piti kalež – riječ poznata iz Staroga zavjeta kao pojam gorčine, čemera, patnje, bola. I njihov odgovor u jedan glas: Možemo.

Potom je uslijedila temeljna lekcija: Trokratno “među vama”! Kao da im želi za vijeke vjekova usaditi u glavu kakvi odnosi moraju vladati među učenicima. Čak i u dvorani Posljednje večere imamo žalosni primjer prijepora i svađe među učenicima, tko je od njih najveći. A da im pokaže Isus tko je najveći, uzima onda ubrus i praonik, pripasuje se i pere svima noge. Odreda!

Učenici moraju biti alternativa društvu, alternativna zajednica! Prisjetimo se samo prve zajednice u Jeruzalemu, prisjetimo se samo odnosa u Korintu! Prisjetimo se samo što su bili kršćani u rano doba, u rimskom carstvu. Čista i prava alternativa postojećemu društvu.

Znamo što su bili toliki sveci kroz cijelu povijest. Oni su istinska alternativa postojećemu koje se stalno prsi, izdiže, druge ponižava. Svatko želi gospodariti, biti nad drugima, nitko ne bi htio služiti!

Stranica prije: Također svađa među njima tko je najveći! – I opet lekcija o posljednjima i prvima. Zatim uzima dijete i daje očitu lekciju – prema predaji veli se da je to dijete bilo potonji sv. Ignacije Antiohijski koji je tako divno pisao na svome putu u Rim o Isusu Kristu… Sad postajem učenik Kristov, sad učim pravu lekciju: Smisao života je kristofilija, kristomathija – prijateljevati s Isusom, ljubiti Isusa, učiti kod Isusa i od Isusa….

“Ja, Biskup Rima, pastir sveopće Crkve, odavle, iz Santiaga, upućujem tebi, stara Europo, zov prepun ljubavi: Pronađi, otkrij samu sebe! Budi ti ponovno ti! Otkrij svoje korijene, svoje iskone! Neka ponovno zažive tvoje žilje, tvoje korijenje! Neka ponovno u tebi zažive one istinske vrijednosti koje su učinile tvoju povijest slavnom, a tvoju nazočnost na ostalim kontinentima blagotvornom! Sagradi ponovno svoje duhovno jedinstvo, u ozračju poštivanja drugih religija i nekrivotvorenih sloboda. Daj caru što njemu pripada, ali i Bogu što njemu pripada. Ne budi ponosna na svoje uspjehe do zaborava njihovih mogućih negativnih posljedica. Ne budi potištena zbog količinskoga gubitka tvoje moći u svijetu ili zbog društvenih i kulturoloških kriza koje te danas muče. Ti si još uvijek kadra biti svjetionikom civilizacije u svijetu! Drugi kontinenti podižu svoj pogled prema tebi i očekuju i od tebe isti odgovor koji je dao sv. Jakov Kristu: ‘Da, mogu’!” (Naime, piti kalež muke Gospodnje!)

(Ivan Pavao II., 9. studenoga 1982. u Santiago da Compostela, za svoga desetodnevnog pohoda Španjolskoj, u povodu svečanoga Dana Europe)

fra Tomislav Pervan

15. NKG – SUBOTA – BIBLIJSKA MISAO DANA

XV. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
15. NKG  – Svagdan
BIBLIJSKA MISAO DANA

ISUS – KRALJ ČOVJEKOVA SRCA

Mt 12, 14-21

Cijelo Matejevo Evanđelje ima kao prokazani cilj pokazati i dokazati Židovima, odnosno vjernicima koji su došli iz židovstva kako je Isus zbiljsko ispunjenje svih starozavjetnih obećanja, kako je on novi Mojsije, zakonodavac, kako on u svemu nadmašuje starozavjetne uzore, pa i samoga Mojsija i Salomona, jer dolazi izravno s neba, kao Sin Božji, kao Sluga Gospodnji.

Farizejima je i pismoznancima, tumačiteljima Zakona jedno krajnje jasno: Za njih je Isus stvarna opasnost i čista ugroza. Drma i potresa njihovu rukotvorenu zgradu predaja, zakona, tumača zakona, svega onoga što narodu vežu o vrat kao mlinski kamen. Ali Isus je u svome stavu i svojim riječima neuzdrmljiv. Ništa od onoga što izgovara ne povlači. On se doduše povlači u samoću, da izbjegne prvi udar neprijatelja, ali odsada njegov život stoji u znaku gornje sudbinske odluke: Isus je preopasan, njega se mora (s)maknuti, ukloniti. Nastavi čitati

15. NKG – PETAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

XV.  TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
15. NKG (II) – Svagdan ili: Sv. Apolinar, biskup i mučenik; Sv. Ilija Prorok

BIBLIJSKA MISAO DANA

ISUS – POSVEMAŠNJA SLOBODA
Mt 12, 1-8
Nema nikakve dvojbe. Tako je Isus mislio. Tako se ponašao. Takvim je ponašanjem izazivao, rekli bismo, na sebe sudbinu, izazvao svoje sudobnike, svoje vrijeme. I zbog tih je rečenica, zbog tih je riječi i nazora on bio maknut s pozornice, onako sramotno smaknut. Ovdje je na pomolu nešto posve novo, posvemašnji prevrat uhodanoga poimanja. Mi tek možemo slovkati ili pokušavati u svojim kategorijama dovinuti se do dometa riječi koje netom čusmo. Isus nastupa – mogli bismo reći – kao krajnji slobodnjak. Slobodnjački, slobodoumno se odnosi prema propisima Zakona, prema svetinji subote, drma temelje postojećeg. Čak se pravi višim od Hrama. “Ovdje je, čujte, više od Hrama”! Nečuveno, rekli bismo, za uši njegovih slušatelja, bogohulno. Ta Bog je u Hramu, a ovdje – više od Hrama, a ne samo Salomona ili Jone! Nastavi čitati