24. NKG – ČETVRTAK – ZRNCA VJERE

XXIV. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
24. NKG – Sv. Kornelije, papa, i Ciprijan, biskup, mučenici

Bezimena

Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu.
(Lk 7,37a)

Neka žena! Bezimena!
Ime joj je pokajanje, plač, spoznanje vlastite grešnosti, hrabrost, odlučnost.
„Vjera te tvoja spasila, idi u miru!”
Vjera!
Ponese alabastrenu posudicu pomasti, zaplakana,
suzama kvasi Isusu noge, kosom ih svojom otire,
usnama cjeliva, rukama razmazuje pomast …

Koliko nježne ljubavi i predanosti!
Može li se itko tako duboko poniziti kao žena?
Žena koja je svjesna svoje promašenosti,
kojoj ljuske s očiju srca spadaju i jecaji proizvode spasonosne suze
– rijeke koje peru naslage blata.
A On to dopušta.

O moj Isuse, kako si Ti drugačiji od svih.
Kako je ljudima mrska žena grešnica, ni u njenoj blizini ne žele biti,
a nekamoli da ih se dotakne…
(da netko slučajno ne pomisli da su znanci…)
Kako smo čudni ljudi …
razmišljanje ovih dana nekako mi sve ovo još jače posvješćuje…
– dopustiti da mi grešnici budu u blizini, da ih moje srce dotiče,
(ta i sama u njih spadam!!!).
Ne prepoznajem sebe – pobojah se da opravdavam grijeh – a nije to,
nazirem tek žeđ za ljubavlju u izranjenosti i pogrešnim usmjerenjima.
Ti si onaj koji sudi,
moje je da se u mojoj ‘kući’, u mom srcu, dogodi susret nas dvoje – grešnika i Boga!

Moje je da ne mrmljam, nego da upijam miomiris pomasti,
da suzu k Tvojim nogama usmjerim
i nazirem bliskost koja se među nama događa.
Jer, Ti si Bog Ljubav!